utorak, 25. veljače 2014.

Dan Wells: Trilogija "John Wayne Cleaver"

Dan Wells (1977.) 
Američki je pisac koji se proslavio romanom Ja nisam serijski ubojica. Taj roman o otuđenom tinejdžeru Johnu Wayneu Cleaveru postigao je tako velik uspjeh da je začeo serijal čiji je drugi dio Gospodin Monstrum, a treći Ne želim te ubiti.



Ja nisam serijski ubojica
Kad me vidite već je prekasno…



John je usamljeni tinejdžer koji radi u obiteljskoj mrtvačnici i opsjednut je serijskim ubojicama. Naizgled dobar dečko iz susjedstva, John je zapravo psihopat opasan za okolinu. Svoju mračnu stranu obuzdava pomoću strogih pravila za imitaciju „normalnog“ ponašanja.U njegovu malom gradiću zaredaju se jeziva ubojstva zbo čega je istodobno zgrožen i opčinjen zlodjelima, . Hoće li uspjeti pobijediti moćnog protivnika i svladati čudovište u sebi, neizvjesno je do samoga kraja.









Gospodin Monstrum
Zlo se vratilo...
Spasio je grad od serijskog ubojice i postao lokalni junak, no pakao za Johna Waynea Cleavera tek počinje. Nakon što je okusio krv i oslobodio čudovište u sebi, sve mu je teže obuzdati svoje mračne porive. Stroga pravila koja je sebi postavio i piromanija više nisu dovoljni. Johnova žudnja za ubijanjem sve je jača, a Clayton potresaju nova stravična ubojstva. Vidjevši brutalno izmasakrirana trupla, John odmah posumnja na demona.

Rješavanje misterije i ovaj je put zadnja crta obrane za Johnovu tamnu stranu…

Roman magnetične privlačnosti koji se čita u jednom dahu.









Ne želim te ubiti
Zlo ima lijepo lice...

Zaustavio je serijskog ubojicu i spasio grad od zla, no konačna bitka za Johna Cleavera još nije završena. U okrutnoj demonskoj igri mačke i miša, plijen su opet nevini iz Johnova susjedstva. Mora jednom za svagda zaustaviti demona, a vlastite mračne želje zaključati tako duboko u sebi da nikad ne dobiju priliku da se ostvare. John Cleaver još jednom mora ispuniti svoje poslanje i ubiti ubojicu, a na tom opasnom putu prepunom sumnje, divljaštva i smrti možda pronađe i svoje srce… Posljednji roman iz serijala o tinejdžeru sociopatu koji se svakodnevno bori sa svojim demonima.

Robert Galbraith: "Zov kukavice"

Mozaik knjiga objavila je debitantski kriminalistički roman Roberta Galbraitha "Zov kukavice", koji je premijeru na engleskom jeziku imao u travnju prošle godine, kada je podigao veliku prašinu u svijetu izdavaštva. Knjiga je dobila odlične komentare i preporuke te visoke ocjene na Goodreads (s prosjekom 4,01). Komplimenti su pljuštali sa svih strana, uključujući i one da je riječ o krimiću koji može stati uz bok djelima Ruth Rendell i P. D. Jamesa. 
A Robert Galbraith zapravo je pseudonim J. K. Rowling, svjetski slavne autorice serijala o Harryju Potteru i romana za odrasle Prijevremeni izbori.

Priča je nadasve uzbudljiva: kad se manekenka problematičnog ponašanja baci sa svojega snijegom prekrivena balkona u londonskom Mayfairu, svi će pretpostaviti da je riječ o samoubojstvu. Međutim, njezin brat ne dijeli opće mišljenje i unajmljuje privatnog istražitelja Cormorana Strikea da se pozabavi slučajem. Strike je ratni veteran – ranjen i fizički i psihički – i život mu je u rasulu. Raspada mu se ljubavna veza, posao mu baš i ne ide i slučaj istrage smrti poznate manekenke učinit će mu se poput pojasa za spašavanje. No, dobar honorar neće biti lako zaraditi: što dublje bude ulazio u neobičan svijet mlade manekenke, stvari će postajati sve mračnije i Strike će se približiti otkriću šokantne tajne i ući u samo srce opasnosti…
Svjetska je kritika napisala: "Ponekad se pojavi privatni detektiv koji u hipu osvoji maštu javnosti. A ovaj bi to mogao... (Galbraith) vješto oživljava London i oslikava novog junaka." (Daily Mail) „Prštav roman smješten u svijet manekenki, rapera, modnih dizajnera, narkomana i nedopuštenih veza.“ (The Times) "Zanosno i dobro, vještina koja očarava.“ (Mirror)

utorak, 18. veljače 2014.

Markus Zusak:"Kradljivica knjiga"

Neponovljiva priča o ljubavi i smrti, koja svojom snagom ne zaostaje za Dnevnicima Anne Frank. Roman koji će oduševiti i djecu i odrasle.
Priča počinje godine 1939. za vrijeme nacističke Njemačke. Pratimo majku koja s dvoje djece putuje vlakom u Münchenu gdje će ih predati udomiteljima. Putem dječak umire i jedna priča završava, a druga počinje.
Obično nije nevažno tko nam priča priču jer se ponešto od njene draži krije i u načinu na koji je ispričana. Ovdje je pripovjedač netko od koga baš i nismo navikli slušati priče, a saznavši da je riječ o Smrti, živo sam se zainteresirala za ono što mi ima ispričati. Lukavoj i prepredenoj pripovjedačici vjerovala sam od samog početka jer ima široki uvid u ono što se dogodilo, ali i ono što će se tek dogoditi.
"Da, štošta sam vidjela na ovome svijetu. Nazočim najvećim katastrofama i radim za najgore zločince."
Smrt nam jasno daje do znanja u kojim je sve trenucima vrebala pojedine likove i kada će ih na kraju sustići. Primjetila sam da, ako ne jurim prema kraju znatiželjno očekujući kako će se priča završiti jer kraj ustvari znam, pažnja mi se nekako snažnije usmjerava na male dogodovštine i njihove rasplete. Smrt je naš vodič kroz priču, tumači neke pojmove, nudi nam prijevode riječi, definicije, objašnjava osobine likova, donosi činjenice o ljudima, mjestima i knjigama omogućujući nam tako da sagledamo stvari iz njene perspektive.
Djevojčica Liesel ostaje bez ičega i ikoga svoga i zaista postaje kradljivica knjiga, a pitam se postoji li igdje bolje i opasnije mjesto za krađu knjiga od Njemačke u doba drugog svjetskog rata. Ne krade ih uvijek. Ponekad ih i spašava iz plamena. Nastojanje da se paljenjem knjiga uništi duh jednog vremena postoji još od davnina, a unatoč besmislenosti cijele stvari, događa se još i danas. Gorile su knjige pisaca koji s politikom nisu imali veze. Čitave knjižnice bile su u plamenu. Kradljivica knjiga pruža nam mogućnost da na trenutak zavirimo u mračno doba povijesti i osjetimo stravični miris knjiške paljevine.
"Dim se podizao s naslovnice dok je žonglirala njome i žurno odlazila. Glavu je oborila, a bolesna ljepota straha sa svakim je korakom bila sve jezovitija."
Hans Hubermann, Lieselin novi otac, soboslikar i harmonikaš prva je osoba s kojom se Liesel sprijateljila u novom gradu. On je bio netko u čijem se društvu djevojčica mogla osjećati smireno, a to je, uzevši u obzir prilike u kojima je odrastala, bilo osobito vrijedno. Hansa je bilo vrlo jednostavmo zvati tata i on je uvijek bio nenametljivo prisutan u Lieselinom životu.
"No nekako je - a sigurna sam da ste i sami upoznali takve ljude - imao sposobnost da izgleda kao da je u pozadini, čak i kad bi stajao na početku reda."
Osim toga, Hans je radio ono što je djevojčica najviše voljela. Hans joj je čitao.
Priča govori o značenju knjiga u našem svijetu i načinima na koje nam one mogu promijeniti život. Svjedočimo magičnosti trenutka djetinjstva u kojem zankovi na papiru odjednom počnu imati smisla otkrivajući nam jedan novi, uzbudljivi svijet. Govori o strastvenom čitanju, čitanju svega i svačega, čitanju bez reda, čitanju na različitim mjestima, čitanju pošto poto. I najvažnije od svega, govori o igri i umjetnosti koje žive i kad sve drugo oko njih umire.